Paški sir - Gastronomija - TZ Općine Kolan

Znalci gastronomi, svi sladokusci ili gurmani slažu se da je sir s otoka Paga – PAŠKI SIR – jedan od najboljih sireva u Hrvatskoj, pa i u svijetu, a da je paški sir proizveden „u srcu otoka“, na kolanjskim pašnjacima, najbolji na otoku Pagu. Razloga je više, ali nabrojimo samo neke.

Paška ovca izvorna je čvrsta i otporna krška ovca koja već od davnina živi na otoku. Nevelika građom uravnotežena je i u potpunosti prilagođena svakodnevnom boravku na otvorenom kamenjaru ili u makiji, gustog runa koje je čuva od kiše, hladnoće i udara bure, tog snažnog vjetra koji daje ritam životu ovog otoka, a i izvornu posebnost okusu paškog sira i janjetine.

Kad zapuše bura hladni se zrak olujno sunovraća niz strme padine Velebita, silovitim zapusima („refulima“) zabijeli more u Kanalu podižući u zrak milijarde kapljica morske prašine, soli i vode, kovitla ih u visinama i prenosi preko paških brda i polja soleći paški kamen, travu, pašnjake, polja i livade. Upravo odatle potječe vrlo važan dio posebnosti okusa i snage što je u sebi nosi paški sir. U njemu je sva silina paške bure i miris morske soli.

Osim toga, bura kao paški hladan i slan sjeverni vjetar uvelike utječe na sastav biljnih zajednica otoka. Na paškim travnjacima trava je raznovrsna, ali obično se ne odlikuje obiljem vode nego hranjivih tvari. Paško bilje i nisko grmlje miriši, puno je snage kamena, bure i sunca, nerijetko je ljekovito, poput kadulje (slavulje), smilja, rute, bršake, mliča, zelenice, tušća i mnogih drugih, sitnog lista i rasta. Njihovim nas okusom i ljekovitošću očuvana priroda obilno dariva kad uživamo u sipkim zalogajima zreloga paškog sira koji se „topi na jeziku“.

Nijedan sir, a to dakako vrijedi i za sir sireva, za paški, nije jednak u razna vremena od svoga nastanka do potrošnje. Sir ima svoje „životne dobi“ i u svakoj od njih neke osobitosti. Drugo je mladi sir, drugo zreli, drugo stari sir. Ako je dobro čuvan, uvijek je dobar paški sir. Jer od dana kad se mlijeko posiri i mladi sir izvadi iz kalupa pa dok zrije i lagano se suši, u prostorijama stalne vlažnosti i bez propuha, vrijedne ga ruke svaki dan okreću na dasci, mažu ga maslom, brinu o njemu sve do pune zrelosti, kad se sir na jeziku topi i puni sva ljudska ćutila, donoseći na nepce i buru i sol i trave i kamen i snagu i tradiciju, može se reći, svu ljubav i trud paškoga težaka. Kažu da je paški sir izvrstan afrodizijak. Tko ne vjeruje, neka provjeri.

Sve to nosi paški sir, koji se poslužuje sam ili s paškim pršutom i paškom maslinom, najbolje uz topli domaći kruh i dobro, umjereno hladno, bijelo vino, a prema ukusu može i crnjak.